BLOGGER TEMPLATES AND TWITTER BACKGROUNDS »

уторак, 27. мај 2008.




naravno moja bastica slikana nesto malo posle kise,jos nije sve procvetalo-uskoro ce...


pre nekoliko dana dobili smo od koze jarence...





среда, 21. мај 2008.

Ako ste rodjeni: 1950-ih, 60-ih i 70-ih !!!

Prvo, preziveli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu 'Cuvati daleko od domasaja dece' na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima.
Mi nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.

Kao deca, vozili smo se u autima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rosulama.
Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i
NIKO
nije umro zbog toga

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici,
zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,
Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji
(vec samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI NAPOLJE
DA SE DRUZIMO S NJIMA !

Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez posledica!

Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.

Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva.

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!

MOZDA CES ZELETI DA PODELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DECA, PRE NEGO STO SU DRZAVE I VLADE POCELI DA ODREDJUJU KAKO TREBA DA SE ZIVI !

Pozdrav generaciji.
ZIVELI !!!
ps:ovo nisam ja pisala,poslala mi sekana na e-mail,ali sve je tako tacno...

четвртак, 15. мај 2008.

jedan video koji mi se jako svideo

понедељак, 12. мај 2008.

jos neki sesirici...


i tako posto sam na jednom sajtu videla lepih sesirica...i mojoj ceri se svideli,kao sad cu ja to casom...samo da kupim konca ,mislim ja to je lako.
Obilazim oko domacih i stranih blogova,citam,becim se,cudim se kao to kako ovo...naletim i na neki kineski-japansi blog,a tamo sve ???? ????? pa ti klikni ako smes.
Petljala sam ja to tako sigurno 10 dana ali sam uspela!!!
Pa dobro neznam bas dali sam skroz uspela ali sam prilicno zadovoljna,a cera je presrecna...madaaaa,nijedan od ovih sa slike nije joj odgovarao,a merila sam na njoj...a opet su ispali mali,ali neka naci ce i oni vec svoje vlasnice!!!
Sad me i sin grdi kako sam napravila ova tri i sestri taj jedan,a njeeemu????Pocela bih jos danas ali babe iz komsiluka samo setaju i masu prstom,ne-ne...crveno slovo.A bar sam malo slika ubacila na blog.

heklana bluza


A kod nas je posle dosla u goste bratova cera...pa nisam mogla pustiti dete da ode praznih ruku,imala sam jednu,bar po meni,prelepu bluzicu,koja se i njoj svidela....ljubi je keka.Moram postaviti ovaj put slicicu bez glave tj.da se vidi samo bluzica,jer nisam pitala batu dali bih smela staviti celu devojcicu,no nije ni bitno...rec je o bluzici i evo je u prvom planu.

sesiric pcelica



Sve je pocelo kada je moja cera otisla u goste na nekoliko dana...pa ja kao kad se vrati da joj pripremim iznenadjenje,napravicu joj sesiric za leto,bas sam bila dobro raspolozena i inspirativna...ali nisam znala koliko mi dete ima glavu.Heklam ja tako i probavam na sinovoj glavi(samo sto nije poceo da me ujeda),vidim njemu je malo veca-znaci njoj ce biti super....
Napokon kada se vratila,ja izvadim sesiric,moja cera cikne od srece,odusevi se dete...stavi ga na glavu,aaaaa ono -mali!!!Kako sam se iznervirala,ali eto poklonicemo ga nekom manjem detetu,a njoj cu napraviti drugi neki jos lepsi i bolji.